Do pre tri godine mogla je uz pomoć majke i oca ponekad da izađe napolje, ali onda se i njihovo stanje pogoršalo.
- Tata je dobio Alchajmera. Bio je moj glavni oslonac i velika pomoć i svuda me vodio i vozio. Moj tata više ne zna ni kako se zovemo i zavisi od mamine nege. Mama je slabo pokretna jer je u međuvremenu dobila dijabet, a meni su i ruke i noge atrofirale do te mere da ne mogu mnogo toga bez asistencije - priča Katarina Jocković koja je završila Fakultet likovnih umetnosti i to sa ocenom 9,87.
Koliko je talentovana govori činjenica da su njene slike prodavane van granica naše zemlje, a o njoj su Amerikanci snimili dokumentarni film.
- Tri godine nisam izašla napolje. Neophodna su mi elektromotorna kolica, jer obična ne bih mogla sama da guram, a ne bi imao ni ko da mi pomogne.
Međutim, RFZO me je odbio jer po njima nisam 100 posto osoba sa invaliditetom. Žalila sam se na tu odluku i izašla pred drugostepenu komisiju, ali su me i oni odbili - priča Katarina koja je prestala da slika jer nema više inspiracije među zidovima svoje sobe.
Dok sedi, na Katarini gotovo da se ne vidi invaliditet. Aristokratskog držanja i lepote, ona o paklu koji proživljava govori dostojanstveno.
- Moj jedini prozor u svet je internet. Često gledam fotografiju koja je nastala u julu 2011. godine kada sam poslednji put bila u prirodi. Osuđna sam bez suđenja, a moj jedini zločin jeste to što ne mogu na noge sama i što je najteža stvar koju mogu da držim u ruci slikarska četkica - priča Katarina koja se nada da će neko u sistemu shvatiti koliko je on u stvari okrutan.
blic.rs

0 komentari:
Objavi komentar